
Obučena u bisere
Sve što je sad oko mene sasvim je nepoznat svet
Ovako nešto se desi kad uđeš na pogrešan let
Prate me znaci pored puta, na svima isti smer
Nekud me ulice vode, daleko sam od slobode
Pod glavom kamen, a napolju dan
Da moram da bežim, to napokon znam
Ja sam sanjala davno ovaj san
Čuvam ga u mreži sećanja
Da mi dođe u noć, vrati veru u dan
Kad izgubim tlo pod nogama
Bela je svetlost svud po meni, i pena vodena
Pogled ka usijanom Suncu, do kraja vremena
Pod nebom ležim, obučena u bisere
Nižu se slika za slikom, al' jedna nedostaje
Ja sam sanjala davno ovaj san
Čuvam ga u mreži sećanja
Da mi dođe u noć, vrati veru u dan
Kad izgubim tlo pod nogama
Kad snovi postanu java, kad java postane san...

Barem ti
Jutro je svanulo, srušilo noć
Ono te poznaje u mome krevetu
I ne očekuje da drugi bude tu
Ono bi moralo znati
Dugo već traje
Da bih te olako izgubila
Neko te slagao, san mi razorio
Od kada volim te, meni je svedok Bog
Od tada nije bilo drugog
Samo si ti
Razlog što svi su dani moji, dani u boji
Budi tu
Molim te ovde samo budi, samo što duže
Barem ti bi morao znati
Dugo već traje
Da bi me olako izgubio
Dugo već traje
Budi tu
Sve ovo dobro među nama
Dugo već traje
Budi tu
Molim te ovde samo budi, samo što duže
Barem ti…

Sloboda
Živim u kavezu zlatnom, u mestu stojim
I posmatram kako se smenjuju dani
Kao da nemam krila i ne umem da letim, tako sam umorna
Nama je sloboda prirodna potreba
Već dugo nisam letela, sada bih morala, da bih preživela
Ja znam da moj je život, tek samo jedna obična priča
Al znam i to da samo moj je, tako je kratak i samo jedan
Previše dugo, u senci tvojoj, lice mi bledi, telo me boli,
Zato se skloni, idi odavde, da sunce ponovo obasja mi lice
Tako bih volela da sam bila dovoljno hrabra
Da živim život po svojoj volji
A ne onako kako su drugi hteli, tako sam umorna
Moje su oči boje meda, al suze gorke su, niz lice peku me
Već dugo nisam letela, sada bih morala, da bih preživela
Ja znam da moj je život, tek samo jedna obična priča
Al znam i to da samo moj je, tako je kratak i samo jedan
Previše dugo, u senci tvojoj, lice mi bledi, telo me boli,
Zato se skloni, idi odavde, da sunce ponovo obasja mi lice
Nama je sloboda prirodna potreba...

Vodim te na more
Ti bi sve, pored mene još tri
I velika bela nemačka kola
Samo da sediš i gledaš u zid
Svakim danom bledi ono što me vodi
Da zadržim se kraj tebe
Svakoga dana od devet do pet
A onda još malo od pet do devet
A onda kad stanem i padnem u krevet
Kažeš da ti ne ispunjavam snove Ja ipak imam predlog za tebe
Vodim te, vodim te na more
Da vidiš gde su ribe
Vodim te, vodim te na more
Na tu slanu vodu
Vodim te, vodim te na more
Da širiš bela jedra
Vodim te, vodim te na more
Da te gurnem u duboko
U Grčkoj ti toplo, ne voliš Tursku
A Egipat ti je tako daleko
Meni je, dragi, jedino bitno
Da smo sami i da je more
K'o svako more duboko
Vodim te na more...
Create Your Own Website With Webador